Povećan broj stolica koje su krvave, bol u trbuhu, temperatura, slabost, gubitak težine – simptomi su koji mogu da ukažu na ozbiljnu autoimunu bolest, upalu debelog creva – ulcerozni kolitis. Od ove i Kronove bolesti, koja je takođe autoimuna(organizam ne prepoznaje svoje ćelije i napada ih kao da su strane) u Srbiji boluje dvoje od hiljadu ljudi.

– Iako se ponekad čuje da je obolelih sve više, nema podataka da je bolest učestala, već je možda samo reč o učinku savremene dijagnostike .Zašto telo „izgubi pamćenje” za sopstvene ćelije i da li su izazivači ove bolesti bakterije, virusi, infekcije ih neki drugi poremećaji, savremena medicina još nije otkrila, osim da za obolevanje postoji genetska predispozicija.

Ulcerozni kolitis

Ulcerozni kolitis je upala debelog creva. Upaljena sluzokoža debelog creva, prekrivena je ranicama krvlju. U većini slučajeva, bolest hvata rektum, završni deo debel creva, mada retko, može kontinuira no da se proširi na deo ih celo debel crevo. Ako oboli čitavo debelo crevo reč je o takozvanom pankolitisu, vri ozbiljnom oboljenju koje neka može da preraste u toksični megakon kada je pacijent životno ugroze i neophodno je da se operacijom od strani čitavo debelo crevo.

Simptomi (povećan broj stohca koje su krvave, bol u trbuhu, temperatura, slabost, gubitak težine )najviše zavise od zahvaćenog dela debelog creva i opsežnosti bolesti. Ah, s obzirom na to da ovo može da bude i simptom nekih drugih oboljenja neophodno je da se različitim dijagnostičkim metodama i pregledima nedvosmisleno potvrdi da je reč o ulceroznom kolitisu.

Moguća su i atipična ispoljavanja ulceroznog kolitisa, pa je neophodno da se dijagnoza potvrdi kombinacijom khničkih,
laboratorijskih, rendgenoloških, endoskopskih i patohistoloških parametara zbog boljeg izbora terapije bolest uslovno podeljena u tri oblika: blag, umeren i težak.

Lečenje

Lečenje zavisi od stepena aktivnosti i ekstenzivnosti bolesti to jest od toga koliko je proširena bolest i koliko je aktivna.

-Protiv ulceroznog kolitisa najefikasniji su protivupalni lekovi kao što su kortikosteroidi, aminosalicilati i imunosupresivi a ako je neophodno primenjuju se i drugi lekovi. Kortikosteroidi su efikasni u lečenju akutne faze, jer ako bi se dugo primenjivali ispoljavaju neželjena dejstva. Aminosalicilati su efikasni za lečenje blažih oblika bolesti i za 80 odsto smanjuju ponovno obolevanje od ulceroznog kolitisa. Imunosupresivni lekovi najčešće se primenjuju ako je bolest hronična i u periodu kada se klinički ne manifestuje a lekovi moraju da se uzimaju.

Kronova bolest

Kronova bolest može da zahvati bilo koji deo digestivnog trakta, od jednjaka do čmara. Najčešće se, ipak, javlja na prelazu iz tankog u debelo crevo.
Za razliku od ulceroznog kolitisa, Kronova bolest ne zahvata samo sluzokožu već prodire dublje u tkiva što može da stvori preduslove za „kontakt” između creva i kože. Zato ova bolest ima češće komplikacije koje nisu vezane za creva kao što su upale očiju, koštano-zglobnog sistema, žučnih puteva i jetre. Simptomi Kronove bolesti zavise i od lokalizacije. Ako je obolelo debelo crevo gotovo je identična ulceroznom kolitisu. Pošto, međutim, ova bolest zahvata pre svega prelaz između tankog i debelog creva, u kliničkoj slici obično dominiraju bolni grčevi, temperature od 37,5 do 38 stepeni i gubitak težine. Bolovi se obično javljaju posle jela.

Lečenje

U prvoj fazi,lečenje Kronove bolesti je slično kao i lečenje ulceroznog kohtisa, ah nije dovoljno.

– Osnovno je da se obolehma od Kronove bolesti daju imunosupresivi i, najbolje, kortikosteroidi, a potom se lečenje nastavlja imuranom što je u većini slučajeva
dovoljno. Osim toga, važno je i da se lekovi uzimaju i kada se bolest klinički ne ispoljava, jer u 80 odsto slučajeva, bolest se vraća čak i kada je pacijent pod terapijom. Kao i kod ulceroznog kolitisa, samo 20 odsto obolelih ima jedan napad u životu i nikad više. Pacijentima kojima imunosupresivima nije postignuta kontrola bolesti, uvodi se lek koji je zapravo an ti telo i neutrališe TNF to jest centralni faktor upalne reakcije organizma. Relativno je nov lek, rezervisan za bolesnike koji ne reaguju na lekove „prve linije obrane”. Ovaj lek međutim izaziva alergije i infekcije, neki pacijenti koji ga uzimaju kasnije mogu da obole od limfoma.

ISHRANA

– Za ishranu većine obolelih najvažnije je da uzimaju dovoljno proteina, kao i energetski vrednu hranu da bi održali poželjnu telesnu težinu, a ako su pacijenti deca da im se obezbedi pravilan rast. Dnevno, oko 35-40 kcal po kilogramu i 1-1,5 g proteina po kilogramu težine, zadovoljavaju potrebe za energijom i proteinima kod većine bolesnika sa aktivnim ulceoroznim kolitisom.

STAROSNE GRANICE

Ulcerozni kolitis i Kronova bolest najčešće javljaju od 20. do 40. i od 55. do 65. godine. Ipak, starosne granice ne postoje.
– Veća je mogućnost, čak tri-četiri puta, da od ovih bolesti obole i deca ako ih je imao jedan roditelj. Geni imaju važnu ulogu u obolevanju, ali ne možemo reći da su presudni.