Stalna neutoljiva žeđ može odražavati neku skrivenu bolest, fizičku ili emocionalnu a u poslednje vreme najčešće ukazuje na dijabetes…
Kod ozbiljno bolesnih pacijenata lekari obavezno traže da se izmeri “ulaz i iziaz” žele da saznaju kakva je ravnoteža tečnosti kod obolelog i da li on ili ona uzima i izbacuje tečnosti u normalnim količinama. Normalna ravnoteža je rezultat medjudejstva više hormona, svaki od njih svojim suviškom ili deficitom može izazvati stalnu žed i /ili zadržavanje vode.
Drugim rečima, ako gubite više tečnosti nego što pijete, bičete žedni. Ako uzimate više tečnosti nego što izbacujete, imačete druge probleme, od kojih je najgori kongestija pluća ako imate bilo koju srčanu boljku.
Glavni hormon koji reguliše ulazak i izlazak tečnosti zove se vezopresin, ili antidiuretički hormon (ADH). Znate šta je diuretik, on vas stalno “tera” da mokrite. Antidiuretik ima suprotno dejstvo. Kod normalnih osoba, količina proizvedenog ADH hormona u svakom trenutku zavisi od unošenja tečnosti.
Tako, kada pijete velike količine vode, stvara se manje vazprezina, što omogućuje organizmu da izbaci svu suvišnu tečnost. I osećanje žedi je ograničeno tako da prestajete da uzimate tečnost dok se ne povrati ravnoteža tečnosti.
S druge strane, ako ste u pustinji bez vode, mozak će slati više vazopresina (ADH) da bi vas spasao. To omogućuje da zadržite u organizmu i ono malo tečnosti koja je preostala u organizmu. Tako da, normalno, što više ili manje pijete, utoliko više ili manje izbacujete.
Neke vrste bubrežnih oboljenja remete sposobnost bubrega da odgovore na ADH, čak i kada je nivo tog hormona normalan. Krajnji rezultat je isti stalno povećana žed i ogromne količine urina. Dijabetes insipidus je relativno retka bolest. Na svakih sto hiljada hospitalizovanih bolesnika, jedva petnaestak slučajeva. Mnogo češći uzrok hronične neutoljive žedji i povećanog urina je diabetes mellitus ili šećerni dijabetes. Mada je to izlečiva bolest, samo u SAD milioni dijabetičara nisu tako dijagnostikovani niti se adekvatno leče.Razlog zbog kojeg šećer u krvi dovodi do nenormalne stalne žedji je u tome što se telo oslobadja suvišnog šećera preko urina. Ali, pošto bubrezi ne mogu da propuštaju šečerne kocke, potrebno je da se obezbedi dodatna voda za rastvaranje nenormalne količine šećera koje pristižu u bubrege. Kada je dijabetes van kontrole, tako da su krv i urin zasićeni šećerom, telu nedostaje voda i zato se javlja stalna žeđ.
OTKRIVANJE UZROKA
Kada smo otkrili glavne moguće uzroke stalno povećane žedji, kako da otkrijemo šta nas tera da gutamo svu tu vodu?
• Da li imate povećan apetit dok ste nenormalno žedni, i da li gubite težinu? To sugeriše dijabetes mellitus. Takodje i vaginalni svrab, koji se razvija kod žena dijabetičara zbog razmnožavanja gljivica koje se razvijaju u slatkoj sredini. Ako vam često nešto izbija po koži, naročito sa čirevima, takodje pomislite na dijabetes.
• Ako izbacujete više od pet litara urina dnevno, imate dijabetes insipidus, neko bubrežno oboljenje ili je po sredi psihogeni problem. Ako izbacujete manje, verovatnije je da je u pitanju dijabetes mellitus. Ali, umesto da merite litre urina koje izbacujete, jednostavnije je da kupite specijalne dijagnostičke trake u apoteci i vidite da li test pokazuje prisustvo šećera. Ako je u pitanju dijabetes ili bubrežna bolest ili psihogeni faktor, rezultat neće biti pozitivan. Da li morate češće da ustajete noću radi pražnjenja bešike? Ako je vaša neumerena žed psihogena, moći ćete uglavnom mirno da spavate noću, izuzev ustajanja jednom dvaput da biste mokrili.
• Koje piće najbolje utoljava vašu žedj? Oboleli od dijabetesa insipidusa više vole ledenu vodu nego gazirano piće ili čaj. Ali, ako je problem psihogeni, sve što je mokro prijaće. I, ako je žed isprekidana, verovatno je psihogena. • Ako vam voda nije dostupna, ili se uzdržavate od nje, i dalje izbacujete velike količine urina? Ako je tako, imate diabetes insipidus. Ali, ako se zapremina urina smanjuje kada smanjite potrošnju vodc, onda je verovatno psihogeni uzrok. Ako su intenzivna žedj i urinacija posledica dijabetesa treba da proverite eventualne druge neurološke simptome koji će vam reći zbog čega je smanjena proizvodnja hormona ADH.
• Ako ste nedavno imali šlog, možda je oštećena ona oblast mozga koja reguliše stvaranje tog hormona.
• Ako ste žensko i bolovali ste od raka dojke, malignost se možda prenela do mozga pogađajući ono mesto koje utiče na formiranje ADH:
• Da li ste skoro imali glavobolje.Ovi simptomi takode povećavaju mogućnost nekog bolesnog procesa u mozgu.
Pouka: Žed je obično reakcija na preslanu hranu, ili obična navika. Ispijanje većih količina vode je korisno za vaš organizam. Medjutim, iza odredjene granice, vaša stalna neutoljiva žedj može odražavati i neku skrivenu bolest, fizičku ili emocionalnu. Ako proverite simptome koje sam vam naveo, možda ćete biti u prilici da svom lekaru donesete “na tacni” gotovu dijagnozu!
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!