Reč propolis potiče od grčke reči pro, znači pred, i polis, grad, tj. Pred gradom (ili pred košnicom) što upućuje na zaštitnu ulogu propolisa u pčela (od promaje i studeni). Propolis štiti košnicu na dva načina: prvo, oblaganjem unutrašnjih zidova košnice pojačava samu košnicu; drugo, štiti je od bakterijskih i virusnih infekcija.

Propolis je aromatična smola biljnog porekla koju skupljaju pčele medarice iz pupoljaka lišća, kore drveća – najčešće topole, breze, bora, jele, jove, vrbe, divljeg kestena, jasena, različitih vrsta roda Prunus sp., Rosaceae, bresta, hrasta te drugog bilja .

Pčele nose smolu u korpicama, kao i polen, a skupljaju je čeljustima te u nju ugrađuju svoje enzime iz pljuvačke i smolaste supstance nastale digestijom polena. Konačni produkt naziva se propolis. Nose ga natrag u svoje košnice gde se spaja sa pčelinjim voskom te ga, pčele “radnici u košnici”, upotrebljavaju da bi zapečatile i sterilizirale gnezdo kolonije. Ova upotreba koristi antibakterijsko i antifungalno delovanje propolisa u zaštiti kolonija od bolesti. Pčele skupljaju propolis najviše u jesen kad se, po instinktu, spremaju za zimu.

propolis i zdravlje

Komercijalni vlasnici pčela skupljaju propolis tako što ga stružu sa drvenih delova košnica ili upotrebljavaju specijalno konstruisane “prostirače za skupljanje”. Sirovi proizvod prolazi kroz sekundarni proces u kojem se uklanjaju pčelinji vosak i druge nečistoće pre same upotrebe u prirodnim proizvodima (npr. Tablete, tinkture, masti, pića).

Propolis sadrži drvne smole i balzame, pčelinji vosak, aromatična i eterična ulja te polen. Ostali sastojci uključuju bioflavonoide (najvažnija komponenta u propolisu; njihovo antioksidativno delovanje pomaže u održavanju zdravog sistema), vitamine u vrlo malim količinama većinom vezanim za sastojke polena (B1, B2, B6, C, nikotinska kiselina, pantotenska kiselina), rudne materije (Fe , Cu, Mn, Al, Zn) te mikroelemente (Na, K, Mg, Ca, Ba, B i Se u tragovima, Sr, Cd, Si, Pb, Ni, Cr, Ti, Ag, Co, Mo, V) . Do danas je identifikovano najmanje 180 različitih sastojaka u propolisu.

Hemijski sastav propolisa vrlo je varijabilan zbog velikog broja bilja kojeg posećuju pčele medarice pri samom skupljanju propolisa. Identifikovano je najmanje 67 vrsta bilja sa kojeg je skupljan propolis. Varijacije u sastavu pčelinjeg voska zbog sirovog propolisa isto utiču na hemijski sastav. Do danas je poznato više desetina hemijskih sastavnica propolisa koje su svrstane u nekoliko grupa.

Čovek upotrebljava propolis u različite svrhe već od davnih vremena a pogotovo u medicinske, zbog njegovog širokog spektra delovanja.

Često nazivan “prirodnim penicilinom”, pčelinji propolis ima vrlo efikasna antibakterijska, antivirusna, antiseptička, antifungalna i antibiotska delovanja.

Propolis ima široku primenu kod različitih infektivnih i upalnih bolesti. Iako sadrži smesu nekoliko farmakološki aktivnih komponenti, kao što su polifenoli i terpeni, kvaliteta kontrole proizvoda koji sadrže propolis osniva se na identifikaciji samo jedan flavonoida, galangin.

Farmakološki najvažniji sastojci propolisa su flavonoidi (flavoni, flavonoli i flavanoni) i različiti fenoli i aromati.

Smatra se da su flavonoidi velikim delom odgovorni za biološku aktivnost propolisa, iako su uključene i ostale fenolne komponente. Najmanje 38 flavonoida nađeno je u propolisu.

Dokazano je da propolis ima široki spektar terapeutskih efekata od kojih su samo neki antimikrobno (antibakterijsko, antivirusno, antifungalno) delovanje, protivupalno te regeneracijski delovanje (zaceljuje rane i obnavlja oštećeno tkivo), zatim imunostimulacijsko, anestetičko, spazmatični delovanje, pa antikancerogeno (antitumorsko) delovanje, kardiovaskularno delovanje (učvršćuje strukture kapilara) i naposletku antioksidativno delovanje.