Osim hemoterapijom i zračenjem, ovaj rak se leči odstranjivanjem materice (histerektomijom), čime se najefikasnije sprečava širenje tumora…
Svaka treća zloćudna bolest ženskih polnih organa jeste rak materice od kojeg većinom, posle menopauze, obolevaju starije žene koje nisu rađale. Rizik je velik i kod žena koje imaju dijabetes, hipertenziju, povišene masnoće u krvi, dobroćudne tumore materice (miome), zadebljanje sluznice materice (hiperplazije, polipi), proširenje srca, bolesti jetre i štitne žlezde, pušača i konzumenata kontraceptivnih pilula.
Kako nastaje rak materice?
Razvoju bolesti prethodi početna mikroskopska promena (prekanceroza) bez ikakvih spoljnih znakova, a širenje bolesti sledi tek nakon 5-10 godina. Ovaj oblik kancera raste umereno, tokom šest meseci udvostručuje svoju veličinu, ali je ipak potrebno više godina da prodre u strukturu materice i proširi se (na debelo crevo, bešiku, jajnike, vrat materice, vaginu). Udaljeno širenje (metastaze) u jetru, pluća, mozak i kosti limfnim putem obično je višestruko, a nastaje pretežno u slučaju kad bolest uznapreduje.
Kako prepoznati znakove raka materice?
Bolest je u početnom stadijumu izlečiva u preko 90% slučajeva, ali problem je u tome što ju je teško otkriti. Karakterističan iscedak iz vagine često je prvi i jedini znak raka materice. Nepravilna krvarenja pojavljuju se tek u kasnijem stadijumu. U svrhu ranog otkrivanja, neophodni su redovni ginekološki pregledi, uključujući UZ, analize sekreta i Papa test (bar jednom godišnje).
Rak materice lečenje
Najraširenija metoda lečenja jeste hirurško odstranjivanje materice s jajnicima (histerektomija s obostranom adneksektomijom), a po potrebi se uklanjaju i regionalni (paraaortalni) limfni čvorovi. Uznapredovala bolest leči se jonizujućim zračenjem (linearni akcelerator), a važno mesto u terapiji imaju hemoterapija, hormonsko lečenje i imunoterapija. Sve ove metode mogu se međusobno kombinovati, u zavisnosti od vrste, zrelosti i stadijuma tumora.
Šta je histerektomija?
Hirurško uklanjanje materice (histerektomija) moguće je obaviti u svakoj ginekološko-akušerskoj bolnici, a predstavlja najsigurniji način sprečavanja nastanka i širenja bolesti. Zahvat, međutim, mora biti isključivo medicinski opravdan.
Histerektomija je jedna od najčešćih operacija u medicini i najizvođenija je ginekološka operacija. Izvodi se abdomi-nalnim ili vaginalnim putem, a od 1989. godine primenjuje se i laparoskopski pristup. Histerektomija se najčešće izvodi zajedno sa adneksektomijom — uklanjanjem jajnika, ali postoje i izuzeci. Jajnici se vade ako su bolesni ili ako je kod žene nastupila menopauza.
Abdominalna i vaginalna histerektomija
Za izvođenje histerektomije koriste se različite tehnike, svaka sa svojim prednostima i nedostacima.
Abdominalna histerektomija — izvodi se kroz trbuh, putem vodoravnog reza iznad stidne kosti. Ovom operacijom se uz
matericu može odstraniti i grlić (cervix). Manje uobičajenim zahvatom, takozvanom “subtotalnom” histerektomijom, grlić se ne odstranjuje.
Vaginalna histerektomija -odstranjivanje materice kroz vaginu. Ova operacija ne ostavlja vidljive ožiljke. Kada se radi abdominalna histerektomija, pacijentkinja ostaje u bolnici otprilike pet dana, a do potpunog ozdravljenja treba da prođe od šest do osam nedelja. Kod vaginalne histerektomije u bolnici se leži oko dva dana, a za oporavak je potrebno mesec dana. Histerektomija ne utiče na seksualnost žene, ali bi sa prvim odnosom trebalo sačekati bar šest do osam nedelja. Osim trajnog izostanka menstruacije, ono što je izvesno i što može predstavljati problem mlađim ženama jeste dalja nemogućnost rađanja, pa se često kao posledica javlja depresija, zbog čega se u postoperativni tok lečenja uključuje i psiholog.
dr Slavica Pešić