Šta je rektalno krvarenje?

Rektalno krvarenje ili krvarenje iz anusa se obično otkriva tako što se primete krvavi tragovi na toalet papiru nakon odlaska u WC. Krv može biti prisutna i u izuzetno tamnoj stolici.

Boja krvi jasno pokazuje odakle potiče krvarenje:

  • Svetlocrvena krv znači da je do krvarenja došlo u rektumu ili zadnjem delu debelog creva
  • Tamnocrvena boja znači da je do krvarenja došlo u tankom ili na početku debelog creva
  • Izuzetno tamnocrvena boja znači da je do krvarenja došlo u želucu, obično zbog čira

Nije svako krvarenje iz anusa odmah primetno. U nekim slučajeva se ova krv primećuje tek analizom stolice, kroz mikroskop. Postoje i druge vrste testova koje sprovode isključivo lekari.

Šta izaziva krvarenje iz anusa ?

Iako je rektalno krvarenje česta pojava, samo jedna trećina pacijenata zapravo potraži savet lekara. Simptomi se obično brzo javljaju jedan za drugim i u većini slučajeva se lako leče i u pitanju nije ništa ozbiljno. U nekim slučajevima, krvarenje iz anusa može biti simptom neke ozbiljnije bolesti, kao što je rak debelog creva. Zato uvek rektalno krvarenje treba prijaviti lekaru. Lekar će obaviti osnovne preglede ili vas uputiti kod specijaliste da sprovede neke druge testove (npr. kolonoskopiju) kako bi se utvrdio uzrok krvarenja iz debelog creva.

Krvarenje iz anusa može biti uzrokovano:

  • Hemoroidima
  • Analnim fisurama
  • Analnim fisturama
  • Divertikulozom ili divertikulitisom
  • Sindromom iritabilnih creva
  • Čirevima
  • Velikim polipima
  • Rakom debelog creva

Koji su simptomi povezani sa rektalnim krvarenjem?

Simptomi koji obično prate krvarenje iz anusa su sledeći:

  • Bol i/ili pritisak u rektumu
  • Svetlocrvena krv na stolici ili na donjem vešu
  • Crvena, bordo ili crna stoica
  • Stolica ima boju katrana
  • Zbunjenost
  • Blaga glavobolja ili vrtoglavica
  • Nesvestica

Najčešći uzroci analnog krvarenja

Šta su hemoroidi – najčešći uzrok rektalnog krvarenja?

Hemoroidi us otečene vene u rektumu (unutrašnji hemoroidi) ili anusu (spoljni hemoroidi). Hemoroidi se obično javljaju zbog hroničnog zatvora, napinjanja prilikom pražnjenja, trudnoće, istegnuća prilikom rada (podizanje teških stvari i sl.), gojaznosti ili analnog seksa.

Lečenje hemoroida podrazumeva lečenje uzroka, npr. lečenje opstipacije ili promenu radnih navika. Ponekad je neophodan hirurški zahvat koji podrazumeva neku od sledećih metoda:

  • Podvezivanje: baza hemoroida se podvezuje gumom i tako se „isključuje“ cirkulacija i hemoroidi s vremenom iščezavaju
  • Sklerozacija: hemijski rastvor, koji se daje injekcijom oko proširenog krvnog suda, sužava hemoroide
  • Laser: preciznim laserskim zrakom se spaljuju mali hemoroidi
  • Podvezivanje arterija: doplerom se lociraju i podvezuju krvni sudovi koji dovode krv u hemoroide
  • Procedura za ispale hemoroide: vraća hemoroide u prvobitan položaj
  • Hemoroidektomija: hirurško uklanjanje hemoroida

Povezano>>>  Hemoroidi najčešće izazivaju krvarenje iz anusa evo kako da prepoznate da li ih imate

Šta je analna fisura ?

Analna fisura, poderotina anusa, uzrokuje krvarenje i peckanje nakon defekacije. Obično je uzrok veoma tvrda stolica. Bolove uzrokuje spazma analnog mišića. Ovo se dešava kao „zaštitna mera“ kada stolica prolazi i širi poderotinu. Krvarenje iz anusa je rezultat traume postojeće poderotine. Često dolazi do greške i fisure se pogrešno dijagnostikuju kao hemoroidi.

Fisure obično same nestaju, ali ako su uporne, obično se prepisuju kreme za spoljnu upotrebu koje opuštaju mišiće i one ublažavaju bol. Operacija može biti neophodna kad je u pitanju hronični problem ili prejaki grčevi sfinktera sprečavaju da se fisura zaceli sama od sebe.

Šta je perianalni absces ?

Unutar anusa nalaze se male žlezde, za koje se smatra da pomažu izbacivanje stolice. Infekcija se može javiti kad je neka od ovih žlezda zapušena. Absces (čir) se može ukloniti pod lokalnom anestezijom, a ako je velik, primenjuje se totalna anestezije. Otprilike se svaki treći perianalni absces razvija u analnu fistulu.

Šta je fistula ?

Analna fistula je posledica infekcije perianalnog područja. Fistula je deo koji spaja dve površine. Analna fistula je spoj između anusa sa kožom oko anusa. Fistule obično počinju kao infekcije u analnim žlezdama koje postoje u analnom otvoru. Da bi se izlečile, neophodna je operacija. Neke analne fistule imaju i druge uzroke kao što su sindrom iritabilnih creva, tuberkuloza ili radijacija. Neke se javljaju i kao posledica operacije u tom delu.

Šta su divertikuloza i divertikulitis ?

Divertikuloza nastaje kada mali džebovi (divertikuli) iz oslabljenih delova zidova debelog creva ispadaju kroz zidove creva, obično u sigmoidnom delu debelog creva. Divertikuli su česti kod starijih ljudi i obično se dijatnostikuju prilikom kolonostopije.

Divertikuloza je benigno oboljenje, ali krvarenja i infekcije se mogu javiti i izazvati komplikacije. Divertikuli se obično javljaju bez simptoma, osim ako postanu inficirani i tada nastaje divertikulitis. Simptomi divertikulitisa su bol u stomaku, groznica i nagle promene u defekaciji. Tretman može podrazumevati promenu načina ishrane, antibiotike ili operaciju.

Šta je sindrom iritabilnih creva ?

Sindrom iritabilnih creva je upala tankog ili debelog creva. Postoje dva tipa sindroma iritabilnih creva. Prvi je Kronova bolest, za koju je karakteristična pojava upaljenih „pečata“ koji se javljaju svuda u probavnom traktu. Drugi tip sindroma iritabilnih creva, kolitis, karakterističan je po upali debelog creva.

Postoji nekoliko tipova kolitisa, uključujući.

  • Infektivni kolitis (uzrokovan infekcijom debelog creva)
  • Ishemijski kolitis (posledica slabog dotoka krvi u debelo crevo9
  • Radijacijski kolitis (posledica radioterapije, obično zbog karcinoma prostate, rektuma ili ženskih polnih organa9)
  • Ulecerativni kolitis (čirevi u debelom crevu)

Simptomi sindroma iritabilnih creva uključuju:

  • Groznicu
  • Rektalno krvarenje
  • Dijareju
  • Bolove i/ili grčeve u stomaku
  • Zatvor

Lečenje sindroma iritabilnih creva je kritično i može podrazumevati posebnu dijetu, lekove protiv upala i/ili operaciju.

Šta su čirevi ?

Čirevi se čirevi u želucu ili u prvom delu tankog creva, uzrokovani disbalansom probavnih tečnosti u tom delu probavnog trakta. Bol u stomaku je najčešći simptom čira, ali se često dešava da čirevi nemaju nikakve simptomie.

Čirevi koji krvare u digestivnom traktu mogu uzrokovati crnu stolicu, nalik na katran. Čirevi se obično uspešno leče bez operacije i tretman obično podrazumva i sprečavanje nastanka novih čireva. Metode lečenja mogu biti:

  • Poseban režim ishrane
  • Antibiotici
  • Lekovi koji neutrališu želudačnu kiselinu ili smanjuju lučenje želutačne kiseline
  • Lekovi koji ojačavaju otpornost želuca i tankog creva na želudačnu kiselinu

Šta su polipi i kako su povezani sa rakom debelog creva ?

Pošto je krvarenje iz anusa jedan od prvih simptoma raka debelog creva, to je glavni razlog zbog čega krvarenje iz debelog creva nikako ne bi trebalo ignorisati. Rak debelog creva je česta pojava koja se u velikom broju slučajeva uspešno leči ako se na vreme dijagnostikuje i tretira.

Rak debelog creva se javlja kada se normalan rast i deoba ćelija u debelom crevu otmu kontroli i tako se stvaraju polipi. Polip obično izgleda slično maloj pečurki koja je „zalepljena“ za zid debelog creva. Polipi mogu postati prilično veliki i krvariti.

Mada postoji mnogo vrsta polipa koji nisu kancerogeni, određeni tipovi polipa smatraju se prekancerogenim i mogu se razviti u karcinom ako se ne leče. Zato je uklanjanje ovih polipa pre nego što nastanu promene važno za sprečavanje nastanka karcinoma. Kolonoskopija je procedura koju koriste lekari za lociranje i uklanjanje polipa kako bi se sprečio nastanak raka debelog creva.

Saznajte više>>>  Tumor debelog creva simptomi i lecenje

Ljudi koji imaju povećan rizik od nastanka raka debelog creva su oni koji imaju nekoga sa rakom debelog creva u porodičnoj anamnezi i ljudi koji su već imali rak ili polipe.

Ako se javi rak debelog creva, tretman može uključivati:

  • Operaciju
  • Hemioterapiju
  • Tretman zračenjem

U ranim fazama, rak debelog creva često nema vidne simptome. Zato su važni redovni pregledi, posebno kad su u pitanju ljudi sa povišenim rizikom.