Poštujući preporuke Svetske zdravstvene organizacije o zaštiti beba i dece, u Srbiji se sprovodi kalendar imunizacije, to jest zaštite najmlađih redovnom vakcinacijom i revakcinacijom. Na taj način dečji organizam postaje otporan na neke od težih zaraznih bolesti.

Ima roditelja koji smatraju da je vakcinisanje opasno za dete ili misle da je bolest protiv koje se vakcina daje toliko retka da nema razloga da se dete vakciniše. Vakcina je, međutim, preslaba da bi izazvala bolest, ali ipak podstiče organizam da stvara antitela koja kasnije mališane štite od te bolesti. Ako bi se, pak, broj nevakcinisane dece rast povećavao rasla bi i mogućnost pojave neke od težih zaraznih bolesti.

Kalendar obavezne vakcinacije počinje u prodilištu, a završava se u 14. godini.

Po rođenju – u porodilištu bebe primaju be-se-že (BSG) vakcinu protiv tuberkuloze i prvu dozu vakcine protiv hepatitisa B, to jest zarazne žutice (Hep B).

Prvi mesec – posle prve redovne kontrole, jednomesečna odojčad dobijaju drugu dozu vakcine protiv hepatitisa B.

Drugi mesec – bebe primaju prvu dozu vakcine protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja (DTP) i protiv meningitisa tipa B (HiB), dok se vakcina protiv dečje paralize (OPV) popije. Ove vakcine se po našem kalendaru imunizacije daju odvojeno i besplatne su. Druga i treća doza primaju se u razmacima od šest nedelja to jest kada bebe imaju tri i po i pet meseci. Roditelji, pak, mogu da kupe takozvanu petovalentnu vakcinu u kojoj je objedinjeno ovih pet, a prima se, takode, u tri doze.

Šesti mesec – kada prođe pet meseci oddruge doze vakcine protiv hepatitisa B, bebi se daje i treća doza.

Dvanaesti mesec – sledeću vakcinu dete dobija odmah posle prvog rođendana. Reč je o vakcini protiv malih boginja, zaušaka i rubeola (MMR).

Petnaesti-šesnaesti mesec -godinu posle primanja treće do-DTP, HiB i OPV vakcina, dete dobija prvu revakcinu protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja i protiv dečje paralize.

6-7. godina – pre polaska u školu mališani dobijaju drugu revakcinaciju protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dečje paralize, malih boginja, zaušaka i rubeola.

12. godina – školarcima se daje još jedna vakcina protiv zarazne žutice.

14. godina – primaju revakcinaciju protiv difterije i tetanusa.

U nekim evropskim zemljama novorođenčadima se ne daje be-se-že vakcina, ali mi je još dajemo jer najmlađe štiti od teškog oblika tuberkuloze. Nekad se ova vakcina ponavljala sve dok deci na ramenu ne ostane ožiljak kakav bi trebalo da bude, ali danas više nije tako. Kada je reč o MMR vakcini, ona, na primer u Velikoj Britaniji nije obavezna pa zato postoje endemska područja gde su male boginje učestale.

OSTALE VAKCINE KOJE NISU OBAVEZNE

vakcine koje nisu obavezne, a da li će ih mališani primiti ili ne odlučuju roditelji.

To su vakcine protiv:

– gripa – primaju je bebe od šestog do nepunih šest godina(do 59. meseca). Prva doza daje se svake godine, a deca koja je nisu prethodno primala dobijaju dve doze
– gripa – mališani u trećoj godini dobiju jednu dozu, svake godine dok ne navrše devet godina. Oni koji nisu prethodno vakcinisani primaju jednu, a posle mesec dana i drugu dozu

– hepatitisa A – namenjena je odraslima, a deci može da se daje tek kada napune godinu, obično ako putuju u zemlje gde je ovaj oblik hepatitisa endemska bolest

– meningitisa A i C – ova vakcina se daje ako se dogodi epidemija ovih oboljenja. Mogu daje primaju deca starija od dve godine

– žute groznice – preporučuje se odraslima i deci starijoj od devet meseci ako putuju u tropske krajeve

– tifusne groznice (pegavca) – daje se starijima od dve godine ako odlaze u mesta gde moraju da imaju obaveznu zaštitu protiv ove opake bolesti

– pneumokoka – sprečava infekcije gornjih i donjih respiratornih puteva i česte upale uha dece koje izaziva streptokokus pneumonia. Daje se mališanima starijim od dva meseca, tri puta u razmaku od po mesec dana. Ova vakcina, međutim, sadrži samo 12 sojeva pneumokoka a njih ima više od 80 pa iako prime vakcinu deca nisu potpuno zaštićena. Postoji jedna vrsta ove vakcine i za odrasle i sadrži 23 soja streptokokus pneumonie. Preporučuje se starijima od 65 godina, onima koji žive u nekom kolektivnom smeštaju i onima sa oslabljenim imunitetom

– varičela (ovčjih boginja) – neophodno je da je prime oni koji ne prebole varičele u predškolskom uzrastu. Za decu je ova bolest skoro bezazlena, lako je preleže i stvara stopostotni imunitet, dok je za starije rizična i može da ima teške komplikacije.