GENITALNE INFEKCIJE MIKOPLAZMAMA
Genitalne infekcije koje izazivaju Ureaplazma i Mikoplazma manifestuju se u vidu uretritisa, prostatitisa, vaginitisa, cervicitisa, upale male karlice.
Mikoplazme su u veterinarskoj medicini poznate još od kraja 19 veka. Prvu mikoplazmu humanog porekla izolovali su Dienes i Edsall 1937. godine upravo iz genitalnog trakta (apsces Bartolinijeve žlezde). Od tada su mikoplazme često izolovane iz orofaringealne i urogenitalne sluzokože. Mada su mišljenja o njihovoj patogenosti podeljena, sve je više podataka o njihovoj uzročnoj vezi sa nekim patološkim stanjima urogenitalnog trakta.
Mikoplazme se mogu izolovati još u novorođenčadi koja su inficirana pri prolazu kroz porođajni kanal. Izolacija je češća u ženske nego u muške novorođenčadi. Ova neonatalna kolonizacija ne perzistira, već progresivno opada sa uzrastom dece . Učestalost vrsta izolovanih mikoplazmi znatno varira . Posle puberteta ponovo dolazi do učestalijeg nastanjivanja genitalnog trakta mikoplazmama kao rezultat seksualne aktivnosti. Sa seksualnom aktivnošću kolonizacija je znatno veća u žena nego u muškaraca, što ukazuje da su žene osetljivije od muškaraca. Infekcija urogenitalnog trakta može biti prolazna ili perzistentna, što je najverovatnije posledica ponavljanih seksualnih kontakata sa inficiranim partnerima.Infekcija mikoplazmama češća je u osoba sa lošijim socioekonomskim uslovima života. Nije utvrđeno da li je ovo u vezi sa faktorima spoljašnje sredine i higijenskim uslovima i navikama, ili je posledica razlike u seksualnoj aktivnosti.U brojnim istraživanjima često su izolovane iz genitourinarnih organa i muškaraca i žena bez kliničkih manifestacija oboljenja ovih organa.
Uzročnik
Mikoplazme su heterogena grupa mikroorganizama koja se po morfološkim i biološkim osobinama nalazi između bakterija i rikecija. Široko su rasprostranjene u prirodi kao komensali i paraziti kod ljudi i brojnih životinjskih vrsta. Od 36 do sada izolovanih vrsta samo dve, Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum (T-mycoplasma), izolovane su iz urogenitalnog trakta i smatra se da pod izvesnim uslovima mogu uzrokovati infekcije pojedinih njegovih delova.
Mikoplazme su veoma pleomorfni mikroorganizmi bez čvrstog ćelijskog zida, po čemu se razlikuju od bakterija. Najmanja reproduktivna jedinica je veličine oko 125 pm, i to su najmanje reproduktivne jedinice sposobne da rastu i razmnožavaju se van žive ćelije. Kokoidnog su oblika, filtrabilne i često se zovu elementarna tela. Ova mala elementarna tela povećavaju se (bubre) u velika tela prečnika i do 20 mikrona. U njima u toku razvojnog ciklusa nastaju elementarna tela koja se zatim oslobađaju prskanjem velikih tela. Mikoplazme su nepokretne, asporogene, boje se specijalnim metodama . Slabo su otporne prema fizičkim i hemijskim agensima, a naročito su osetljive na deterdžente i sapune. Otporne su na sulfonamide i penicilin, kao i druge antibiotike koji inhibišu sintezu ćelijskog zida. Osetljive su na tetracikline i druge antibiotike koji inhibišu sintezu proteina. Mogu se razmnožavati u veštačkim hranilištima, kada je potrebno obogatiti podlogu.
Kliničke manifestacije
U mehanizmu patogenosti mikoplazmi najbitnija karakteristika je adherencija na površinu ćelija. Mogu prianjati i na spermatozoide, koji zbog toga gube pokretljivost i vitalnost. Takvi spermatozoidi sa adherisanim mikoplazmama dospevaju pri seksualnom odnosu u genitalni trakt žene i tako mogu uticati i na njen fertilitet. Sojevi Ureaplasma razgrađuju ureu, pri čemu se oslobađa amonijak, koji takođe oštećuje ćelije epitela urogenitalnog trakta.
Lečenje
Budući da su mikoplazme ubikvitarni mikroorganizmi i da se izoluju iz genitalnog trakta u polovine seksualno aktivnih osoba, treba dobro proceniti da li treba lečiti osobu sa nalazom mikoplazmi. U slučajevima sa jasnim kliničkim manifestacijama neophodno je isključiti druge patogene mikroorganizme. U. urealyiticum uspešno se eradicira eritromicinom u dozi 2 g dnevno, a M. hominis tetraciklinima u istoj dozi.
Prevencija
Efikasna prevencija, s obzirom na ubikvitarnost mikoplazmi, nije moguća. U cilju sprečavanja postpartalne temperature predlaže se lečenje eritromicinom neposredno pre porođaja. U lečenju steriliteta takođe treba eliminisati U. urealyticum iz genitalnog trakta i žene i muškarca.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!