Erektilna disfunkcija je stanje u kome muškarci ne mogu zadržati svoju erekciju dovoljno dugo i na taj način zadovoljiti svoju partnerku. Naučimo nešto o ovom poremećaju.
 
Zadovoljavajući seksualni život je najznačajniji faktor kod gotovo svakog ljudskog bića na svetu, bilo da se radi o muškarcu ili ženi. Svaka osoba na planeti je obdarena seksualnom potentnošću različitog stepena; neki ljudi su jednostavno prosečni, drugi, opet, veoma moćni i zadovoljavaju svog partnera prilikom gotovo svakog seksualnog čina, dok neke osobe nailaze na probleme u svom seksualnom životu koji proističu iz činjenice da nisu u stanju da održe svoju erekciju dovoljno dugo i na taj način u potpunosti zadovolje svoju partnerku.

U današnje vreme, 1 od 10 muškaraca boluje od erektilne disfunkcije. To je stanje u kome muškarac ne može održati erekciju dovoljno dugo da zadovolji svoju partnerku. Poremećaj se ponavlja pri svakom seksualnom kontaktu. Pored nemogućnosti održavanja erekcije, kod ovih osoba srećemo i nagli hipo-erotizam, odnosno smanjenje seksualne želje.

erektilna disfunkcija
 

Šta je erektilna disfunkcija?

Kao što je prethodno navedeno, to je stanje u kome muškarac ne može održati svoju erekciju dovoljno dugo, i gubi je usled prevremene ejakulacije ili opadanja seksualne želje.

Kod muškaraca, erekcija se karakteriše naglim prilivom krvi u penis. Muškarci se uzbude putem senzorne ili mentalne stimulacije ka seksualnom pozivu, što rezultuje nastankom signala u mozgu koji onda putuju do fibroznog tkiva u penisu, dovodeći do opuštanja ovog tkiva i upliva jake struje krvi u penis. Ovo se označava kao erekcija. Erekcija se održava na taj način što se tkivima u spoljašnjem delu penisa šalje signal da se kontrahuju (zgrče) i tako zadrže krv u unutrašnjosti penisa. Čitav ovaj fenomen postizanja erekcije, a zatim i njenog očuvanja, rezultat je lančane reakcije koja se sastoji od sekvenci koje se odigravaju po tačno utvrđenom redosledu.

Erektilna disfunkcija nastaje kada bilo koja sekvenca u ovoj lančanoj reakciji zataji, te se gubi kontrola i penis više nije u mogućnosti da zadrži krv u fibroznim tkivima. Rezultat je gubitak erekcije značajno pre klimaksa, što se označava kao erektilna disfunkcija.

 

Uzroci erektilne disfunkcije

Osoba može iskusiti ovaj problem iz više razloga; neki od njih su fizičke, a drugi mentalne/psihološke prirode. Neki ljudi nisu u mogućnosti da izazovu seksualnu želju, što dovodi do labave erekcije, neki je jednostavno ne mogu održati zbog nesposobnosti njihovog penisa da zadrži krv i tako obezbedi dovoljno trajnu čvrstinu. Glavni fizički uzroci koji stoje u osnovi ovog poremećaja jesu propratni efekti zloupotrebe lekova/droga, povrede genitalija koje remete prirodan proces postizanja erekcije, iznenadan pad seksualne želje i nemogućnost održavanja erekcije usled hroničnih bolesti kao što je dijabetes, bolesti nervnog sistema, kardio-vaskularni problemi, brojna sklerotična stanja, bolesti bubrega i gojaznost i.t.d., kao i pojedine loše navike poput prečeste masturbacije, upotrebe alkohola i duvana, droge poput kokaina i.t.d. Oni dovode do smanjenja seksualne želje i oštećenja genitalnih tkiva, što dovodi do toga da penis bude labav i ne postigne jaku erekciju. Pored prethodno pomenutih uzroka, neželjeni efekti pojedinih lekova su uzrok erektilne disfunkcije koji sve više dobijaju na značaju. Pored psiholoških uzroka, osoba može imati i mentalnu nesposobnost da se koncentriše i bude samopouzdana u svoj seksualni učinak u vezi, mentalna neuravnoteženost i.t.d. Ovo često dovodi do smanjenja seksualne želje kod tih pojedinaca, i pošto ne mogu da održe erekciju, radije ne bi ni gubili vreme na postizanje te erekcije.

 

Dijagnoza

Stepen erektilne disfunkcije može varirati od osobe do osobe i može biti privremen, u toku kraćeg vremenskog perioda, ili pak kompletna nemogućnost zadržavanja erekcije i postizanja seksualnog odnosa. Dijagnoza stanja postavlja se na osnovu:

Fizikalnog pregleda: prva instanca svakog lekara u dijagnostikovanju ovog poremećaja. Lekar može tokom pregleda doneti neke zaključke o uzroku stanja na osnovu osetljivosti penisa na seksualni nadražaj, ili eventualnog postojanja povrede koja dovodi do disfunkcije i.t.d.
Pacijentove lične medicinske istorije kao i navika (obrazaca u ponašanju): mogu poslužiti kao smernica u postavljanju dijagnoze disfunkcije, kao i stepena iste. Neki muškarci izgube mogućnost održavanje erekcije zbog hroničnih i teških oboljenja, neki usled zloupotrebe droge a neki kao posledicu seksualnog ponašanja.
Psihološke analize:Pacijentovo psihološko ispitivanje može otkriti uzrok problema i pomoći u pronalaženju mogućih rešenja.

Osim prethodno navedenih dijagnostičkih instanci , postoje brojni laboratorijski testovi koji pomažu u utvrđivanju uzroka i stepena poremećaja.

 

Lečenje

Posle detaljno sprovedene dijagnostike vašeg problema i detaljnog ispitivanja prirode i stepena erektilne disfunkcije, vaš lekar će odlučiti koje lekove i kakvu dijetu će ordinirati u cilju tretmana i toga se morate striktno pridržavati. Puno je preparata na tržištu koji se mogu ubrizgati direktno u penis, u telo ili uzeti oralnim putem. Inhibitori fosfodiesteraze (PDE5) su takođe dostupni i oni se mogu uzeti satima pre očekivanog seksualnog kontakta. Vaš lekar može korigovati dozu u zavisnosti od stepena i prirode disfunkcije.

Vaš lekar vam takođe može preporučiti psiho-terapiju, koja će vam pomoći da prevaziđete probleme i anksioznost koji su povezani sa seksualnim odnosom. Može vam predložiti neke tehnike koje možete upražnjavati sa svojom partnerkom u cilju potpunog uživanja u seksu.
Ukoliko vaš doktor uoči da problem ne reaguje ni na jednu vrstu medikamentozne terapije, on (ili ona) vam može savetovati hirurški zahvat u cilju potpunog povratka kontrole nad svojim životom i pronalaženja trajnog rešenja za vas.
Lekar vam takođe može predložiti upotrebu nekih aparata koji pomažu u poboljšanju seksualnog učinka i prevazilaženju erektilno-disfunkcionalnih problema.

Ako patite od erektilne disfunkcije, prvo treba da konsultujete svog lekara i pronađete adekvatno rešenje, a nikako da počnete sa uzimanjem lekova bez prethodnog savetovanja sa stručnim licem.