Malo je reči koje izazivaju takvu nelagodnost kao kada se spomene dekubitus. Javljaju nam se slike iz bliže ili duboke prošlosti, kada smo virili i gledali kako nam milu baku ili deku previjaju od gadnih rana na leđima koje nikako da zacele!

Reč dekubitus, kada se koristila u medicinskoj terminologiji najčešće se odnosila na pojam koji je označavao ležanje. Termin je preuzet iz latinske reči cubitum što znači lakat, jer su se stari Rimljani oslanjali na laktove kada su se odmarali.

Kod nepokretnih osoba koje dugo leže u jednom određenom položaju, vremenom dolazi do stvaranja ulceroznih dekubitusa, koji su podložni infekciji i ukoliko se pravilno ne tretiraju mogu izazvati ozbiljne komplikacije (osteomijelitis, sepsa, uretralne fistule, gangrena…) a u nekim slučajevima mogu dovesti i do fatalnog ishoda. Obično se javljaju u pre-delu gluteusa, laktova, peta, sakralne kosti….

Promena položaja tela ležećeg bolesnika, prvi je korak u borbi protiv dekubitusa. Potom, adekvatan higijenski tretman, i vodeni odnosno vazdušni dušeci doprineće da se dekubiti brže zacele. Uklanjanje nekrotičnog tkiva (debridman) i tretman dekubitusa, kontrola infekcije ( adekvatnom primenom antibiotika, antiseptika…) predstavljaju klasičan pristup, tj princip lečenja dekubita, koji zahteva uglaVnom bolničko lečenje, ili intenzivnu kućnu negu.

Prevencija i lečenje

Dečiji bebi sapun staviti pod vodu, napraviti sapunicu i namazati na delove tela koji su najskloniji dekubitusu, nakon čega će se napraviti skramica. Ne skidajući skramu koja se napravila od sapuna mazati 2-3 puta u toku dana osobu koja leži.

Arginin se može davati kao suplementna terapija u prevenciji ili nakon operativnog uklanjanja dekubitusa u cilju bržeg zarastanja rana i kako bi se sprečilo njihovo ponovno stvaranje.

Flogocid primenjen u vidu kreme iz tube, (preuzetog iz veterinarske prakse), pokazao se kao vrlo de-lotvoran lek u lečenju dekubita, u šta su se uverile mnoge iskusne medicinske sestre.

Ulje Kantariona takode se može primeniti kod upornih rana, za njihovo brže zarastanje.

Aloe vera od davnina se koristi za tretiranje rana, infekcija kože, opekotina. Za tretiranje dekubitusa preporučuje se njeno korišćenje u formi gela, 2-3 puta u toku dana, posebno kada je u pi tanju prevencija dekubitusa.

Vitaminska terapija: vitamini A, B, C, i upotreba Cinka takode mogu sprečiti nastanak de-kubitusa. Možete probati da na-rendate i šargarepu i da je stavite preko rane.

List bokvice, opran, može takode da pomogne kod dekubita.
Detoxamin puder, koji je u stvari fino samleveni, u nanotehnologiji obrađen prirodni kamen Zeolit, primenjuje se posipanjem po ivicama dekubita, a kako isti bude zarastao, probližavati se centru rane. Ne preporučuje se posipanje ćele rane odjednom. Paralelno sa posipanjem, poželjno je i piti Zeolit( Detoxamin) u dozi od 3×2 caps. na prazan želudac, ili pola sata posle jela. Pored borbe sa slobodnim radikalima, vrši se i stimulacija lokalnog i opšteg imunog statusa, pa se sprečavaju sekundarne infekcije, a
ceo organizam se alkalizuje, što je jedan od preduslova ozdravljenja..
Kora hrasta, u vidu odvara, može da se stavlja na komprese preko dekubita.

Tinktuara od listova borovnice,koristi se kao vezivno, antiseptično i antiupalno sredstvo. Kašičicu isitnje-nih listova preliti čašom vrele vode, posle pola sata procediti, i stavljati na gazu preko dekubita.

Srebrna voda. Kod mnogih pacijenata dobri efekti postignuti su pri-menom srebrne vode, bilo da su je pili, ili lokalno primenjivali.
Bioptron lampe. Iskustvo je pokazalo da se pozitivni efekti postižu i primenom Bioptron lampi. Preporučuje se primena po obodu dekubita, nakon što se isti prvo poprska tečnim kiseonikom u spreju.

Mumio smola za lečenje dekubitisa

Istočni narodi imaju dosta iskustva u oralnoj ili lokalnoj primeni prirodne smole mumio. Na dekubit se može staviti rastvor 10%, a može se i piti 2 puta dnevno, komadić veličine zrna pšenice.