Mirođija, kopar
Kao začin koristi se sveže mlado lišće i zeljasta stabljika. Stavlja se u umake, čorbe — naročito riblje, razna jela i salate. Narodna izreka ”u svakoj čorbi mirođija” govori o značaju mirođije kao začina, ne samo za čorbe, već i za ribu, grašak, boraniju i druga jela.
Kao začin najviše se koristi zreo plod koji sadrži 2,5-4% eteričnog ulja — stavlja se u pečenja, džigericu, pecivo i keks.
Aktivna začinska i lekovita svojstva imaju eterična ulja koja se pretežno sastoje od karvona (50%), zatim limenena, felandrena i dr.
U lekovite svrhe koristi se uglavnom plod mirodjije (seme) koje predstavlja kućni lek za bolje varenje, protiv nesanice, grčeva u stomaku i želucu, nadimanja i za bolje lučenje mleka kod dojilja. Obično se seme mirodjije prelije vrelom vodom ili vinom i uzima kao lekoviti čaj.
Receptura
–Čaj od mirodjije za umirenje i progiv nesanice: od mešavine sastavljene od po 2 dela semena mirođije i anisa i po 1 dela kamilice i hmelja uzme se kašika i prelije sa 2 dl ključale vode, ostavi da se smlači, procedi i pije zaslađen medom.
-Čaj za hemoroide: 10 g semena mirođije prelije se sa 2 dl ključale vode i nakon stajanja od 2 sata popije u dva puta, pre spavanja.
-Čaj od mirodjije za bolje varenje, jačanje apetita i protiv nadimanja: od jednakih delova semena mirođije, kima, anisa, angelike i morača uzme se puna kašika i prelije sa 2 dl ključale vode, ostavi poklopljeno pola sata, odlije i pije posle jela, prema želji.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!