šumska sirištaraŠUMSKA SIRIŠTARA (Gentiana lutea) DRUGI NAZIVI: sirištara, svećica, gencijana, žuta sirištara, žuti encijan.

OPIS BILJKE: Šumska sirištara je trajna biljka sa uspravnom stabljikom, okruglom, šupljom, visokom i do 1,5 m. Koren je vrlo dug, debeo, snažan i razgranat (čak može narasti i preko 1 metra, težine 4 kg!) spolja je tamnosmede boje, a unutra žut. Može biti star i preko 50 godina. Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem delu žlebasta. Listovi su nasuprotni i sedeči, dugi i do 30 cm, jajolikog oblika s 5-7 uporednih, provodnih žila. Cvetovi se razvijaju u nakupinama, u pazusima listova, na vrhu stabljike. Cvetovi su svetložute boje, na dugim peteljkama. Sirištara pripada porodici Gentianaceae (sirištare).

STANIŠTE: Tipična je planinska bilje, raste često u velikom mnoštvu na krečnjačkim planinama, na pustim mestima, medju grmljem i na planinskim pašnjacima i livadama. Mnogobrojni eksperimenti su pokazali da je jednako kvalitetna i lekovita sirištara koja raste divlje i ona koja uspeva na baštenskoj zemlji i uzgaja se.

VREME CVETANJA: Sirištara cveta od juna do avgusta, ali cveta tek nakon 5-8 godina. Bere se na jesen ili u rano proleće. Iskopa se koren, ali jako je važno nakon iskopavanja korena odseči gornju glavu korena i vratiti je u zemlju kako bi se biljka dalje razmnožavala jer je ovo ugrožena biljna vrsta.

LEKOVITI DEO BILJKE: U lekovite svrhe upotrebljava se podanak odnosno podzemni izdanak skupa s korenjem. Sirištara se ubraja u lekove s gorkim materijama (amara), jer gorka materija koju sadrži u najvećem je delu zastupana u sastavu lekovitih i delotvornih materija. Koren uz gorke materije sadrži glikozide kaogenciopikrin, gencin, ge-nciamarin, masno ulje, gumu, gencijan kiselinu, gencianozu, trisaharide, mineralne soli i dr.

LEKOVITO DELOVANJE: Šumska sirištara spada medu najstarije lekovite biljke. Ime “gencijan” dolazi od latinskog naziva Gentiana čije ime je dobio od poznavaoca bilja, ilirskog kralja Gentisa koji je živeo u starom veku i koji je sirištaru ili gentijan upotrebljavao i preporučivao kao biljku za lečenje kuge. Poznati travar Knajp cenio je sirištaru, čak je i rekao kako bi onaj ko ima vrt morao u njemu obavezno imati, uz žalfiju i pelin, sirištaru, pa će tada istovremeno imati i apoteku u kući. Dobra je za želudac, probleme s varenjem, otklanja pritisak u želucu, mučninu, otklanja brzo i napade nesvestice, pospešuje apetit, leči probadanja, razara zgrušanu krv, delotvorno je sredstvo protiv gripa, doprinosi poboljšanju krvi, otklanja malokrvnost i bledilo, srčane i nervne slabosti i dobro je sredstvo protiv groznice. Dobra je kod nedovoljnog stvaranja želudačnog soka, kod slabog pražnjenja želuca, kod kiselog podrigivanja i hronične začepljenosti. Koren sirištare ulazi u sastav mnogih lekova koji se proizvode u apotekama i u farmaceutskoj industriji na svim kontinentima. Sama ili u mešavini s drugim biljkama sličnog delovanja (kičica, pelin) najčešće se upotrebljava kao tonik – sredstvo za jačanje. Koriste je i preporučuju u celom svetu. Dokazano je njeno delovanje na jačanje celog organizma, želudac i varenje, protiv hladnoće, bledila i malokrvnosti.

UPOZORENJE: Ne preporučuje se uzimanje sirištare osobama koje imaju hroničnih problema s visokim krvnim pritiskom, osobama koje imaju višak želudačne kiseline i trudnicama. Sve preparate od sirištare uzimati 30-60 minuta pre jela, jer neposredno pre jela ili nakon jela nepovoljno deluje na varenje. Osobe koje su izuzetno osetljive na krvarenje iz nosa ili krvarenje želuca, ne bi smele uzimati sirištaru.

RECEPTI:
Čaj od šumske sirištare: jedna čajna kašičica praha od suvog korena i podanka stavi se u čašu hladne vode i ostavi preko noći; ujutro malo podgrejemo i popijemo pola sata pre doručka. Uzima se kao lek za želudačne smetnje.

Vino: u čašu belog vina stavi se jedna kašičica praha od suvog korena i podanka i popije. Jedan je od najboljih lekova za otklanjanje glista, za čišćenje želuca i jetre, pospešuje i reguliše menstruaciju i tera na mokrenje.