SVINJETINA SASTAV I NUTRITIVNA VREDNOST
Svinjetina se kod nas konzumira u relativno velikim količinama u odnosu na druge vrste mesa, zbog prijatnog ukusa, lakog pripremanja, hranljive vrednosti i naročito zbog navika, mada se u drugom svetu ona manje ceni od junetine. Više se troši u zimskom, a manje u letnjem periodu. Nešto je teže svarljiva zbog sadržaja masnog tkiva, te je nepodesna za ishranu nekih kategorija potrošača. Meso belih masnih svinja prikladnije je, jer sadrži manje masnog tkiva, a više mišića.
Potrošnja svinjetine u nas je osrednja — oko 12 kg po stanovniku godišnje, skoro dva puta veća od junetine i teletine.
Koliko kalorija ima svinjetina
Svinjetina kalorije na 100 grama
Energija 136 kalorije
Ukupno masti 5.41g 8%
Zasićene masti 1.87g 9%
Polinezasićene masti 0.58g
Mononezasićene masti 2.42g
Holesterol 66mg 22%
Protein 20.54g
Svinjetina, kao i druge vrste mesa, bogata je proteinima. Najviše ih ima u kareu, plećki, butu, a najmanje u potrbušini, koja obiluje u mastima.Proteini mesa su »kompletni«, jer sadrže dovoljne količine važnih aminokiselina, koje učestvuju u gradnji ćelija našeg tela. Svinjska mast je sa dosta nezasićenih masnih kiselina — oko 64%, masti . Sadržaj holesterola je sličan kao i kod junetine.
Svinjetina je dobar izvor vitamina B grupe, ali daje manje gvožđa nego junetina. Oko 100 g pečene svinjetine ima 0,9 mg gvožđa, dok ista količina pečene junetine ima 2,3 mg. Gvožđe iz mesa je organskog oblika i organizam ga 5 puta bolje iskorišćava nego neorgansko gvožđe iz hrane biljnog porekla.
KUPOVINA I ČUVANJE
Kupovati: čvrstu i svežu svinjetinu koja je ružičaste do svetlocrvene boje, sa malo vidljive masti. Debljina masnog tkiva, prema propisima, ne sme biti veča od 5 mm. Ako je meso sa kostima, one treba da su crvene na preseku (na kraju). Što su belji krajevi kostiju, životinja od koje je meso dobijeno je starija.
Izbegavati: meso koje nema karakterističnu boju i čvrstinu i ako je miris neprijatan. Pakovanje u kojima ima puno tečnosti ne kupovati, kao i meso koje je izgubilo sočnost i svežinu.
U frižideru pečena svinjetina i šnicle mogu ostati sveži 2—4 dana, a za duže stajanje treba ih zamrznuti.
KORIŠĆENJE I PRIPREMANJE
Najbolja je manje masna i dobro pečena ili kuvana svinjetina. Kod pripremanja, svinjetinu seći pažljivo, i to oštrim nožem i odvajati veće komade masnog tkiva, kako bi se kroz jelo unelo manje masti i holesterola. Posle sečenja, ruke i pribor dobro oprati sapunicom, kako se mikroorganizmi sa ruku ne bi preneli na drugu hranu.
Svinjetini pre kuvanja ne treba dodavati so, jer ona izvlači vlagu iz mesa, čineći ga žilavim i tvrdim. So dodavati na kraju kuvanja odnosno pečenja.
Pečenjem odnosno kuvanjem menjaju se izgled i miris svinjetine, povećava hranljiva vrednost, smanjuje sadržaj masti i holesterola i postaje sigurnija za konzumaciju, jer su bakterije sa površine mesa toplotom ubijene.
Pečenjem svinjetine stvara se korica karakteristične boje, mirisa i ukusa, usled karamelizacije šećera koji se u mišićima nalazi u vidu glikogena. Da bi meso bilo mekše, preliva se sopstvenim sokom u koji može da se doda vino, limunov sok ili sirće. U toku pečenja meso gubi vlagu i skuplja se. Pigmenti u reakciji sa kiseonikom, a pod uticajem toplote, postaju braonkasti — prirodna boja pečenog mesa. Svinjsko meso mora biti dobro pečeno, što predstavlja dobru zaštitu od eventualne trihinoze, koja se povremeno javlja i kod nas.
Zamrzavanje. Zamrzavanje menja miris i strukturu sveže svinjetine.
Leave a Reply
Want to join the discussion?Feel free to contribute!